MESTO ODRŽAVANJA

Promenada ZvezdaVRNJAČKA BANJA (2013., 2014.,2015,2016.,2017.)

Vrnjačka Banja je najposećenije balneološko lečilište u Srbiji. Nalazi se na severnim obroncima planine Goč, u kotlini koja je deo doline između Zapadne Morave i njenih desnih pritoka, Vrnjačke i Lipovačke reke. Njene lekovite vode su i pre nove ere krepile i lečile Kelte, a kasnije, u toku i posle osvajanja Balkana, Rimljane,koji su se uz njena lekovita svojstva oporavljali posle dugih marševa i teških bitaka. Oni su na ovom mestu izgradili lečilište Aquae Orcinae i izvor tople vode Fons Romanus. Iako su srpski kraljevi krunisani u manastirima u blizini Vrnjačke banje nema podataka da se u to doba znalo za lekovite izvore.

U  legendama koje potiču iz kasnijeg perioda spominje se da su turski begovi i spahije dolazili na odmor u banju, dok je domaće stanovništvo bilo primorano da ih služi.

U prvoj polovini 19. veka, knez Miloš Obrenović, do koga je stigao glas o toplim izvorima kraj dve rečice blizu njihovog ušća u Zapadnu Moravu,  angažovao je saksonskog barona, inače geologa, Herdera, da ispita mineralne vode. 1835. izvršena je prva analiza vrnjačke tople mineralne vode. Ocenjeno je da je veoma kvalitetna i da može da se uporedi sa vodom koja je proslavila Karlove Vari u Češkoj.

Sedamdesetih godina tog istog veka “Osnovatelno fundatorsko društvo kiselo vruće vode”, poznatih trgovaca Trstenika, Karanovca (Kraljeva) i Kruševca, otkupljuje zemljište u blizini toplih izvora i počinje gradnju banjskog jezgra.

1888. general Jovan Belimarković, veoma ugledna ličnost tog doba, odlučuje da u Vrnjačkoj Banji, koja je ime dobila po obližnjem selu Vrnjci, sagradi letnjikovac. Od tada, oficirska, finansijska, politička i kulturna elita počinje da dolazi u Banju, a letnjikovac Belimarkovića često služi i za neformalne sastanke tadašnjih vlada.

Balkanski ratovi i Prvi svetski rat su privremeno zaustavili razvoj Banje, ali čim je došao kraj ratnim danima, ona doživljava preporod, jer je u krugovima tadašnje vrhuške smatrano da je vila ili letnjikovac u već poznatom lečilištu stvar prestiža.                                                            Posle Drugog svetskog rada u banju dolaze sasvim drugi posetioci. Grade se novi objekti za, takozvani, masovni banjski turizam, a broj noćenja osamdesetih dostiže neverovatnu cifru od 2 miliona.

 

Na području banje u Vrnjcima nalazi se sedam izvora tople ili hladne mineralne vode: Topla voda, Snežnik, Slatina, Jezero, Beli izvor, Borjak i Vrnjačko vrelo. Za lečenje se koriste vode Snežnika, Slatine, Tople vode i Jezera. Dve vode se i flaširaju kao stone mineralne vode.

Još 1883. godine sagrađen je Kursalon, odaje za primanje gostiju, a zidano kupatilo sagrađeno je 1892.                                                                               Snežnik je izvor alkalne mineralne, ugljeno – kisele hladne vode, koji je počeo da se koristi za lečenje posle Prvog svetskog rata. Slatina je takođe izvor hladne vode. Pripada redu alkalnih zemnoalkalnih voda koje se koriste kao pomoćno terapijsko sredstvo, isključivo u kombinaciji sa drugim mineralnim vodama.
Jezero je izvor vode koja je otkrivena znatno kasnije. Dok su većina mineralnih voda poznate još od 19. veka, za mineralnu vodu sa Jezera zna se tek od 1978. godine. Spada u alkalne zemnoalkalne ugljeno – kisele tople vode. Nalazi se između Snežnika i Slatine.

 

Mineralne vode Vrnjačke Banje leče brojne bolesti:

  •    šećerna bolest (dijabetes tip1, tip 2 i komplikacije)
  •    stanje posle preležane žutice
  •    bolesti žučne kese i žučnih puteva
  •    oboljenja pankreasa
  •    čir želuca i dvanaestopalačnog creva
  •    neinfektivna oboljenja tankog i debelog creva
  •    oboljenja organa za varenje
  •    stanje posle hirurškog odstranjivanja žučne kese
  •    stanja posle resekcije jednjaka, želuca i creva
  •    hronična ginekološka oboljenja i sterilitet
  •    infekcije bubrežne karlice, mokraćne bešike i mokraćnih puteva
  •    kalkuloza mokraćnih puteva i funkcionalnih oboljenja
  •    reumatske bolesti
  •    posttraumatska stanja
  •    degerativna stanja

Lečenje se sprovodi pijenjem, kupanjem, inhaliranjem i ispiranjem. Uvek je potrebno konsultovati lekara pri upotrebi ovih voda. Malo je poznato da je prvi banjski lekar u modernoj istoriji bio je Josif Pančić. Po njegovim savetima vodom iz Vrnjaca lečio se i Pavle Mutavdžić, kruševački okružni načelnik, zahvaljujući kojem je otpočeo razvoj i gradnja prvih banjskih objekata, daleke 1868. godine.

Tokom leta, Vrnjačka Banja je jedan od najvećih kulturnih centara u Srbiji.

Brojni spomenici kulture i ranijih civilizacija krase ovu kraljicu banja.
Rimski bunar Fons Romanus slučajno je pronađen prilikom kaptaže 1924. godine. Osim pravilno isklesane stene sa izvorom, pronađeni su i ostaci prvog bazena. O vremenu kada je mineralna voda banje Vrnjci korišćena, najbolje svedoče novčići koji su pronađeni kod bunara i u bazenu. Oni datiraju od vremena Avgusta do Valentinijana. Staklena piramida iznad Rimskog bunara izgrađena je 1989. godine. Od II svetskog rata pa do tad, bunar je bio sakriven od javnosti betonskim pločama.

Zavičajni muzej je najstarija građevina (građen od 1888) u Vrnjačkoj banji posle crkve i nalazi se iznad izvoda Topla voda. Poznat je i kao zamak Belimarković.
Zgrada je otkupljena od porodice generala Belimarkovića 1968. godine,  da bi u nju bio smešten Zavičajni muzej u kome su posebne odaje određene za stalne postavke: „Etnografsko nasleđe Vrnjačke Banje“ i „Spomen soba đenerala Belimarkovića“ u kojima  se nalaze svedočanstva života Srbije s druge polovine 19. veka, pa sve do 60-tih godina 20. veka.
Oruđe iz vremena praistorije (mlađeg kamenog doba) može se videti u stalnoj postavci „Ladarište – praistorija Vrnjaca“.
Najstarija građevina u Vrnjačkoj banji je Hram rođenja presvete Bogorodice iz vremena vladavine Miloša Obrenovića. U okolini banje nalaze se manastiri Žiča, Studenica, Ljubostinja i Stubal, koji čuvaju uspomenu na slavnu srednjovekovnu istoriju Srbije i dinastiju Nemanjića.
Zaljubljeni, srečno ili nesrećno, hodočaste do Mosta ljubavi, koji je mesto na kome devojke koje žele da sačuvaju svoju ljubav, kače katance, potpisane njihovim imenima i imenima onih u koje su zaljubljene, posle čega ključeve bacaju u reku.
Ovaj običaj datira sa početka 20. veka kao uspomena na nesrećnu Nadu, koju je oficir Relja ostavio, jer se tokom rata zaljubio u Grkinju. Nada je po legendi umrla od tuge i bola za svojim nevernim draganom. Njihova ljubav i Most ljubavi opevani su i u pesmi Desanke Maksimović „Molitva za ljubav“.
Od Mosta ljubavi, duž Vrnjačke reke, prostire se čuveni Banjski park. Ova lepo uređena zelena oaza građena je još od 1888. godine, ali je više puta preuređivana. Šetalište, dugačko 2 km., zaštićeno od sunca krošnjama lipa, prepuno je niskog ukrasnog rastinja, i istovremeno je i Galerija na otvorenom u kojoj je stalna postavka brojnih skulptura domaćih i stranih autora.
Čist vazduh i mikro klima obližnjeg Goča pomažu anemičnim osobama, dobri su za jačanje metabolizma i nervnog sistema i pravi su izazov za ljubitelje pešačenja.
Ribolovci mogu uživati i na Zapadnoj Moravi. Na 10 km od Vrnjačke Banje uređene su Podunavačke bare gde se organizuju brojna sportska dešavanja, pa i sportski ribolov.
Tri fubalska terena, sportska hala, bazeni, ski staza, teniski tereni, tereni za odbojku na pesku, veštačka stena za penjanje i brojni drugi objekti i sportski tereni, ali i klima i reljef, čine Vrnjačku banju pogodnom za sportski turizam.
Najveći broj gostiju Vrnjačka banja tokom godine beleži za vreme Karnevala, koji je po posećenosti odmah posle festivala Egzit i Guča. Veliki broj maskenbalova, festivala, izložbi, koncerata, pozorišnih predstava i sportskih dešavanja se organizuje u julu, a u spomen osnivanja „Osnovatelnog fundatorskog društva kiselo vruće vode” u Vrnjcima (14. jul).

Vrnjačka Banja raspolaže hotelima visoke kategorije koji u svojim sadržajima imaju pokrivene bazene, kongresne dvorane i sportske sale. Najpoznatiji su smeštajni objekti “Fontana”, “Zvezda”, “Sloboda”, “Breza”, Vila “San” i “Beli Izvor” na Goču. U Banji se nalazi i rehabilitaciono-medicinski centar “Merkur”, čiji su kapaciteti rezervisani po nekoliko meseci unapred.

 

 

 

SOKOBANJA (od 2008. do 2012.)

Sa velikim smislom izabrana je Sokobanja, kao jedina banja u kojoj poput eliksira deluje Nušićeva poruka: Sokovaroš, sokograd – Dođeš star odeš mlad. Reči, eto, putuju kroz vekove, a na nama ostaje da svemu ovome po nešto dodamo ili oduzmemo. Od svog postanja do današnjih dana menjala je Sokobanja naziv: zvala se Banjica; bila je Varoš Banja i Sokol Banja. Sa Prvom olimpijadom „ovog doba“ mogli bismo da joj dodamo i ime Olimpijska Banja.

Više o Sokobanji, njenoj istoriji, klimi i prirodnom bogatstvu možete saznati ovde.

HOTEL “ZDRAVLJAK”

Hotel “Zdravljak” je u sastavu preduzeća “Lepterija” d.o.o. i hotel je sa najvećim smeštajnim kapacitetima u Sokobanji. Raspolaže sa 396 ležajeva i 6 apartmana. U upotrebi su dva bazena sa termalnom vodom, jedan za rekreativce a drugi namenjen u terapijske svrhe. Poseduje nekoliko sportskih terena i retko veliku salu u kojoj se može družiti i do 900 gostiju.

Više informacija o hotelu možete dobiti ovde.